Ritualiziranje kaciga – simboličan protokol željeznog doba Dolenjske

Ritualizacija željeznodobnih kaciga, uz fragmentaciju i hibridizaciju, na širem je prostoru jugoistočne Europe poznata činjenica. Slijedi se i na brojnim primjercima kaciga ilirskog tipa koji su tumačeni u različitim kontekstima, u različite svrhe i na različite načine. Iznimku na području Dolenjsk...

Descripción completa

Guardado en:
Detalles Bibliográficos
Autor principal: Martina Blečić Kavur
Formato: article
Lenguaje:EN
FR
SR
Publicado: University of Belgrade 2018
Materias:
Acceso en línea:https://doaj.org/article/62578c1bd7484e1d915b43f61453575f
Etiquetas: Agregar Etiqueta
Sin Etiquetas, Sea el primero en etiquetar este registro!
Descripción
Sumario:Ritualizacija željeznodobnih kaciga, uz fragmentaciju i hibridizaciju, na širem je prostoru jugoistočne Europe poznata činjenica. Slijedi se i na brojnim primjercima kaciga ilirskog tipa koji su tumačeni u različitim kontekstima, u različite svrhe i na različite načine. Iznimku na području Dolenjske (Slovenija) i u materijalnom i u figurativnom diskursu predstavljaju dvije ilirske kacige III. A tipa iz groba VII/19 nekropole na Kapiteljskoj njivi u Novom Mestu. Riječ je o ekskluzivnom dvojnom pokopu istočnoalpskog prostora, kako po svojoj veličini i grobnoj konstrukciji tako i po materijalnim prilozima vojne i konjske opreme, nošnje, nakita i osobne opreme te seta brončanih posuda s prvim kacigama ilirskog tipa unutar zajednica kasnohalštatskog kruga Dolenjske. Kontekst groba kronološki se može pobliže datirati u vrijeme druge polovine 5. i početnog 4. stoljeća pr. Kr. Sam izbor luksuznih predmeta ukazuje i na stanje pokojnika i na njihovu neposrednu okolinu, koja si je pripisivala snagu (vojnu, političku, gospodarsku, ideološku) kroz praksu raskošnog uništenja prilikom pogreba. Takvo je ritualiziranje, namjerno uništavanje ili sakaćenje objekata postalo ritualna praksa. Kao „žrtve“ jedinstvenog ritualnog protokola, namjerne i nasilne ritualizacije postale su medij, a simbolička manipulacija „kulturnih“ dokaza bila je odraz društvenih dimenzija živih tj. upravo zajednica dolenjskog halštatskog društva uz njegove istočne granice pružanja.